Aralsko jezero, smješteno između Kazahstana i Uzbekistana, nekada je bilo četvrto najveće jezero na svijetu s površinom od oko 68.000 kvadratnih kilometara. Danas je najveći dio njegovog dna pretvoren u pustinju Aralkum, a zarđali brodovi nasukani u pijesku svjedoče o jednoj od najvećih ekoloških katastrofa izazvanih ljudskim djelovanjem.
Sovjetske vlasti su od tridesetih, a naročito od šezdesetih godina prošlog vijeka, preusmjeravale vodu iz rijeka Amu Darja i Sir Darja za navodnjavanje polja pamuka i drugih kultura. Zbog loše izgrađenih kanala gubilo se i do 75 odsto vode. Nivo jezera počeo je da opada, ribarstvo je propalo, a vjetar sa isušenog dna raznosi so i pesticide. Kazahstan je 2005. izgradio branu Kok-Aral, čime je sjeverni dio djelimično obnovljen, ali južni je ostao bez vode.