Patent za flopi disk dodeljen je 1972. godine dvojici IBM inženjera, a odnosio se na magnetni rotirajući medij u zaštitnom omotu. Prvi diskovi bili su prečnika 8 inča i kapaciteta samo 80 kilobajta, što je odgovaralo 3.000 bušenih kartica. Iako su bili veliki i zaista savitljivi, predstavljali su revoluciju u prenosivom skladištenju podataka.
IBM je flopi diskove pustio u proizvodnju 1971. godine, godinu dana pre patenta. Kasnije su usledile manje verzije: 5,25-inčni 1977. sa 140 kilobajta, a zatim 3,5-inčni 1984. sa 400 kilobajta. Vrhunac prodaje bio je sa 5 milijardi prodatih diskova godišnje, dok je 1998. Apple iMac ukinuo flopi disk, označivši početak kraja ove tehnologije.
