Mnogi ljudi osjećaju nelagodu kada čuju vlastiti glas na snimku, jer im zvuči viši i tanji nego dok govore. Audiolog Ašišu Šahu objašnjava da dok govorimo svoj glas čujemo na dva načina: putem zraka od usta do ušiju i putem vibracija koje se kroz kosti glave prenose do unutrašnjeg uha. Koštana provodljivost posebno prenosi niže frekvencije, zbog čega nam vlastiti glas zvuči dublje i punije.
Kada nas sluša druga osoba ili preslušavamo snimak, do nas dolazi samo zvuk koji se prenosi zrakom, bez dodatnih niskih frekvencija kroz kosti. Zato snimljeni glas mnogima zvuči neobično ili strano. Na konačan zvuk mogu utjecati i kvalitet mikrofona, udaljenost od uređaja, akustika prostorije i način snimanja, ali najveća razlika dolazi od izostanka koštane provodljivosti. Ipak, ta verzija je bliža onome što drugi čuju.