Razumijevanje emocija stida i krivice predstavlja prvi korak ka svjesnijem roditeljstvu, a tekst se oslanja na iskustva i rad stručnog tima “Plavog telefona” i Udruženja “Nova generacija”. Autor/ica kroz lične primjere iz djetinjstva pokazuje kako poruke o “neurednosti”, “skalavosti” ili nedovoljnosti mogu ostaviti dug trag i oblikovati samoprocjenu tokom školovanja i odnosa s drugima.
U tekstu se razdvaja stid i krivica: stid je vezan za doživljaj vlastite ličnosti i često uključuje “svjedoka”, odnosno brigu kako nas drugi vide, dok je krivica usmjerena na ponašanje koje nije u skladu s vrijednostima i normama i obično prati šteta ili patnja. Navode se tjelesne i ponašajne manifestacije u odraslom dobu, kao i roditeljske poruke koje djecu mogu učiniti teretom ili odgovornim za tuđe emocije. Zaključuje se da je moguće prekinuti lanac naslijeđenih obrazaca kroz zamjenu kritike ličnosti kritikom ponašanja, preuzimanje odgovornosti na zdrav način i dosljedno pokazivanje ljubavi i podrške.