Kada nas neko drugi golica, mozak reaguje gotovo odmah, ali kada pokušamo sami sebe da golicamo, reakcija je mnogo slabija. Razlog je u tome što naš mozak unaprijed zna šta spremamo. Kada pomjerimo ruku prema određenom dijelu tijela, mozak istovremeno predviđa gdje će dodir uslijediti i kakav bi osjećaj mogao proizvesti, pa se osjećaj iznenađenja smanjuje.
Kada nas golica druga osoba, mozak ne može precizno predvidjeti svaki njen pokret, pa nervni sistem snažnije registruje promjenu. Naučnici su ovu pojavu proučavali jer pokazuje koliko je mozak složen: ne registruje samo ono što se trenutno događa, već neprestano predviđa ono što slijedi. Osjećaj golicanja nije isti kod svih ljudi, a na to utiču raspoloženje, pažnja i način obrade dodira.