Kada je 1993. stigao u Badalonu, Željko Obradović nije znao španski, a Huventud je tražio način da novi trener odmah komunicira sa ekipom. Rešenje je bio Zoran Miočinović, tada mladi košarkaš i prevodilac, koji je kroz svakodnevne treninge i razgovore vodio ubrzani kurs jezika prilagođen košarci.
Miočinović kaže da je Obradović brzo savladao osnove i da je već posle tri meseca mogao da funkcioniše bez pomoći. Njihova saradnja trajala je do kraja sezone, kada je Huventud osvojio evropsku titulu u Tel Avivu, a Miočinović kasnije napustio košarku i izgradio karijeru advokata u Hrvatskoj.
