Pre oko 200 miliona godina, ekstremna vulkanska aktivnost pokrenula je masovno izumiranje na kraju trijasa, koje je uništilo oko 80% vrsta na Zemlji. Međutim, nova studija objavljena u časopisu Nature Geoscience otkriva da je i obična paprat odigrala značajnu ulogu u pogoršanju krize. Vulkani su podigli temperature i nivo ugljen-dioksida, što je uništilo šume i omogućilo paprati da prekrije ogromna područja današnje severozapadne Evrope.
Kada se paprat osuši, njeni debeli slojevi postaju idealno gorivo za ogromne požare, koji su besneli decenijama ili čak vekovima. Istraživači su analizirali sedimentne jezgre iz Evrope i pronašli tamne slojeve koji odgovaraju periodu eksplozije paprati, uz visoke koncentracije uglja i organskih jedinjenja. Paprat je otporna na požare zahvaljujući podzemnom korenju, što je omogućilo da se ciklusi požara ponavljaju tokom 40.000 do 300.000 godina.
